Razmisljate li o smrti...kako,kad,gdje,zasto...zakljucak?!

Sta se to sa mnom sad zbiva
moj nestaje svet
zasto sam Bogu to kriva
kad sam mlada ko cvet

Da li je greh
sto sam volela strasno
uz suze i smeh
il' sto sam shvatila kasno
da ljubav po sebi je greh

A sad, sad
ja ne znam gde sam sad
ja znam, ja idem, sto
jer ljubav me je ranila
i nanela mi zlo


Ja imam prava
na zivot, na ljubav, na suze
na srecu, na svoju samocu
ti znas da ja razumem sve
prava na bol i na radost
na tugu i zelje,
na necu i hocu
molim te, brzo vrati se
idem nek oci mi vide
da postoji java gde vlada dobrota
ja hocu da znam
kad se nekome dam
da je to do kraja zivota

Ja sam nekada snio fantaziju
ja sam nekada bio
dok bila je tu
da li je greh
sto sam voleo strasno
uz suze i smeh
il' sto sam shvatio kasno
da ljubav po sebi je greh

I  kurve (muske) me jure,svaki mi se nada...Meni ne trebaju takvi,gdje ste bili do sada???

Evo da vam javim...da mi ne zaboravite cestitati(:

18.juni.1991.-moj rodjeni dan :P

Nisam dugo pisala,zaljubila sam se "preko usiju" i ne mogu se natjerati da bilo sta pametno kazem ili uradim...eto valjda sam slijedecim postovima bar malo nadoknadila  to sto se nisma javljala...

Dosta mi je vise takvog smeca oko nas, tih usminkanih ljudi bez imalo dostojanstva, morala i necega vrijednog. iskreno vjerujem da u svakome od nas ima nesto dobro, ali ipak da li je to tacno, ponekad se pitam??? gledam djevojke mojih godina, setaju gradom, i pitam se gdje vodi sve ovo??? sve su usminkane, vise ne raspoznajem da li one nose silne tone pudera, ili ipak puder nosi njih??? svakog minuta provjeravaju da li je sjajilo jos uvijek tu, kretajuci u se u visokim stiklama (ili kako se to vec zove), hlace za bar tri broja manje nego sto bi trebale...ne kazem, nisam ni ja zlato, ne kazem ja da se ne treba sminkati, ali ono nije sminkanje! ono je premazivanje lica raznim preparatima..i sjedim i gledam, ne znam da li da se smijem ili da se razalostim - da nije zalosno bilo bi smjesno!

stoji skupina njih, par cura sve iste! ista frizura,sminka, isto obucene - ko preslikane samo u drugim bojama...i kikocu se na sav glas, razmisljam sta je tako smijesno??? frajer, od nekih 18 -tak godina im prilazi i kaze jednoj nesto u fazonu "sto smo lijepi, vidi ti tih okica" (ili neka slicno musko s****) a ona zatrepce ocima i razvuce svoje sjajilo u osmijeh od uha do uha! gledajuci u nju jos par sekundi, shvatajuci prozirnost i plitkost u njenim ocima, shvatajuci da ispod sminkerice nema nista, praaaznoo...okrenu se i ode. a meni ipak bude zao, njene usne, ili bolje reci sjajilo se pretvorise u cudan oblik isprepletene razocaraosti i bojazni...i taman kad podjoh misliti da je shvatila pouku, ona izvadi ogledalo, pogleda se i zapita jaranicu "a sta nije valjalo?"

jad, nista drugo...pokupim se i  odem..nisam vise mogla gledati...

In small room I were living...

In small room I were dreaming..

About my life, my love and death..

About you and everything what you are..

You're my dark and light at the same time..

You're my strength and weakness...

You're my pain and my hapiness..

You're just YOU for me..

Someone without who I can't breathe..

I danas ću da ti pričam o bajci...
"Snovi nikada ne idu na groblje umrlih sjećanja, snovi nikada ne putuju rijekom zaborava...i moj san živi u zemlji koje nema i priča priču ljudima koji ne postoje i priča o ljubavi koje nema. San o životu u ljubavi s tobom me nije napuštao...dugo je ležao tu, u svakoj kapi kiše koja pala je na moje prozore, u svakoj noti koja prošle je kroz moj razum. San, mirisao je na tebe...imao je boju tvojih očiju, dodirivao je snagom tvoje ljubavi, snagom tvoje ljubavi koje nikad nije bilo...zato je to sve san. Dolazio je svake noći, u isto vrijeme, na istom mjestu me čekao. Sjedio u kočiji nedosanjanih želja, i poveo me putem koji poznajem, poveo me rijekom boli. I tako svake noći, isti San...ista ljubav, samo bol je bila jača....

„I tako svake noći, isti San...ista ljubav, samo bol je bila jača....
Svako putovanje u tvojoj kočiji odnosilo je djelić moga srca.Svako putovanje presušivalo je moje oči, ubijalo mi nadu da postoji svjetlo, ubijalo nadu da je svjetlo, tu odma iz ugla.
Nošena dahom vjetrova, na oblaku tuge bježala sam od Sna, da me ne uhvati i odvede...
Dugo je trajalo, predugo čini mi se. Još samo jedan komadić je ostao,samo jedan do potpunog kraja moga.
Jedan komadić mog srca dijelio je San od potpune vladavine mnome.
I već je stavio novu masku na lice, već pripremio posljednji osmijeh prije nego postanem Njegova, već isplanirao svaki trenutak koji će mi pokloniti prije nego me uništi.
Znala sam šta me čeka.
Čekala sam i tad.
Ljubav je bila prejaka da bi se i pokušala opirati.
Naravno, došao je. San, nikada zabavu ne propušta. U kočiji nedosanjanih želja poveo me..."

„Još danas i prestaće..“ – rekao je tvojim glasom.
“Tad će biti gotovo i biću tvoja? Biću jedna od onih koje slijepo prate svaki tvoj korak i plaču od sreće kad im pokloniš osmjeh?“

„Ne, ti si posebna...nisi kao druge“
“Jesam, kao i one sam. Ne laži me više. Danas će prestati, bar danas budi iskren!“
“ Otpočetka sam iskren. Ti meni jesi posebna, samo ti. Al ja, ja ne znam drugačije.“
“Ne vjerujem ti, znaš to. Al nije mi više ni važno.Ja znam kako ću I neću ti dopustiti da..“

"Dosta! Ne želim da slušam o tome...danas je gotovo.“
Tog dana sam odlučila, ipak moram pobjeći...
Posljedni put sam ga poljubila, posljednju suzu mu poklonila...
"Volim te budalo, ne zaslužuješ to...al ipak“
I otišla. Nošena dahom vjetrova, mojih jedinih prijatelja, na oblaku tuge bježala sam od najljepših očiju na svijetu...od jedinog srca kojeg volim.
I šta onda?
Gdje sam ja to stigla? Šta sam postigla? Zašto sam bježala?
Hiljadu pitanja, odgovor nijedan...
+++The End+++

I sad na kraju u tišini
smišljam riječi obrane
časni sude, ja još volim
ja još sanjam pobjede
sudbinu nam drugi kroje, konce povlače
a mi lutke koje šutke sve to podnose...

...

Molim te, ne stavljaj mi sol na ranu
molim te, i bez toga dosta boli
sada mi je jasno, sada kad je kasno
sada bih drugačije...

...

U mojim venama još je njenog otrova
još je doza prejaka
a tebe ljubim  da ne poludim
da zaboravim...

što meni ovo sve treba?!

Ne mogu da sanjam više. Jel' ne mogu il' ne želim, ne znam ni sama. Lakše je živjeti s tugom u srcu i biti svjestan nemogućih promjena. Lakše je koračati slobodno s vjerom da će bol proći iako te tuga ubija...lakše je živjeti sa istinom nego snovima koji te podignu visoko, a onda mnogo zaboli kad se vratiš na zemlju.Zvuči čudno, znam. Obično je ljudima lakše živjeti u iluziji ali ja sam oduvjek bila drugačija i mnogo me to košta. Iz dana u dan se uvjeravam da je bolje biti drugačiji pa makar platio skupo, jer skupe stvari dugo vrijede i traju.Neka meni mene ovakve kakva jesam, ni zbog čega i ni zbog kog ja se mijenjati neću.Snovi nisu za mene,shvatih konačno. Dugo mi je trebalo. Snovima nisam znala da vladam, bježali su iz mojih ruku, htjeli sami da vladaju...kad ne mogu fino, ja neću nikako! I zato, "Idite" rekoh im, "Pronađite duše kojima dobro ćete donijeti, pronađite one čija stvarnost ćete postati, jer moja ne možete." I da, zvuči depresivno i zvuči kao odustajanje od onoga što sam željela mnogo više nego sam htjela priznati..ali nije. Ovo je samo početak borbe prihvatanja istine, istine koja boli ali one koja me gleda pravo u oči i siječe me pogledom...nije to više uzaludno okretanje leđa svakom problemu. Iako i dalje volim sve ono što i prije sam voljela, iako i dalje želim sve što sam prije željela, ja zaboravljam. Hladnoću koju sam imala prije OVOGA želim nazad, želim biti ona stara...slobodna, sretna i bezosjećajna. Ne sviđa mi se promjena, ne sviđa mi se biti ona koja je kriva, ona koju boli...
Hah, sad kad vidim šta napisah, tek sad shvatih pravi razlog ovog razmišljanja. Ono što voljela sam razočaralo me, ni svjesno nije koliko. Ne boli me to što me ne vole, ne boli me to što me preziru jer možda razlog ima, al' boli me to što me lažu i misle da im vjerujem...
Žao mi je što nisam tako naivna da slijepa postanem jer voljel bi vidjeti njihove granice...kojih vjerovatno i nemaju...

Samo vise me i ne zanima...sad imam njega...i on je sve sto mi treba...

Sloboda, gdje je? Zapitam se ponekad, da li je uopšte bila tu, da li je ikako ima, ili je još samo jedna bitka izgubljena u nizu naših poraza. Čovječanstvo gubi, ljudi zar ne čujete? Zar ne vidite da svakim danom poražava nas mržnja? Svaki dan materijalisti pobjede slave, svaki dan nazdravljaju, podignutih čaša svojoj domišljatosti i ljudskoj naivnosti. Porazi se nižu kao perle od đerdana i niko ništa ne namjerava da učini. Porazi se nižu kao kišni dani jeseni, a niko ništa ne namjerava da učini. Sve postaje ravno do neba, svima je svejedno što se ono za što smo nekada živote davali urušava, što iznutra vene uništeno ljudskom rukom..ili ipak to nisu ljudi. Možda je to nova vrsta, neki novi vlasnici, oni koji kraj su donijeli. I šutim već odavno i ja. Tišina oko mene. Glasova nema. Tek poneki muk, ili je to poziv u pomoć... Tek poneka svijetla tačka se nazire u tami oko mene, neko biće koje želi promjene. Razmišljem. Šta da se radi, da se prepustim sudbini kao i ostali? Da pustim vjetru da me nosi do kraja, do vječnosti odakle neću moći pobjeći, ili da se borim? Da savladam i sudbinu i tamu, prepreke da pređem. Al' gdje bi stigla? Šta bi dobila time? Već ionako je kasno, kasno je da bi jedan mijenjao cijeli svijet. Konce drže oni novi, koji dođoše i pometnju uniješe u naša srca, donesoše otrov. Konce u rukama drže, a niko od nas nema doovljno hrabrosti oteti im slobodu i darovati život nama – drvenim lutkama nekog novog doba.

Tako nam i treba onda. Ako smo takvi da vjerujemo slijepo svima, da naivnost bude glavna odlika osobenosti naše, neka nam uništenja. Drvene lutke, već odavno naučeni tekst znaju i pitaju se zašto ga mijenjati? Zar nije bolje živjeti kao i do sada, uživati u minimalnosti zadovoljstva i trenutnom okusu sjaja lažne pobjede? Nije, bar ne bi trebalo biti. Borba je nekada značila život, borba je bila simbol života, borba je bila znak postojanja. Danas je nema, u našim srcima živi samo pokornost novim silama koje nas pretvoriše u ono što danas jesmo. Čestitam vam. Da, svima vama koji uspjedoste zakopati ono malo života što je gorjelo negdje u nama, svima vama koji vino točite svake noći i sanjate i živite pobjede. Čestitam vama, koji tako vješto držite konce života u rukama, bez imalo podrhtavanja. Čestitam vama, koji sakriste slobodu i ne mogu je pronaći. Neprijatelji jeste, al' časni ste i časno slavite pobjedu vašu. A nama čestitam na još jednom porazu, još jednoj uzaludnoj bitki, još jednom neosvojenom vrhu. Hvala vam što ste mi poklonili smrtnu osudu na dan mog rođenja.

I još nešto za kraj. Vama, preci veliko hvala želim. Naučiste me šta je život, pokazaste mi da je bilo nekada života u ovim drvenim lutkama, da smo nekad mi vladali svojom slobodom. Hvala vam preci, što očuvaste obraz čovječanstva u vaše doba. Bar sad, na dan mog rođenja mogu mirno da prihvatim smrtnu osudu znajući da smo nekada nešto vrijedili....

Pa što...ako sam čudna..

Kad sam pila rekli su pijanica...

Kad sam lutala rekli su lutalica...

Kad sam ljubila rekli su kurva...

Kad umrem svi ce reci: "Jedino je ona znala zivjeti..."

Prolazeci pored sobe svog sina, otac je bio zapanjen vidjevsi krevet lijepo poravnan i sve uredno i pospremljeno.

Tada je vidio omotnicu na jastuku. Na njoj je pisalo 'Tata'
S najgorim slutnjama, otvorio je omotnicu i poceo citati pismo drzeci ga drhtavim rukama:

'Dragi tata,

pisem ti s velikom zalosti i tugom.
Morao sam pobjeci s novom curom jer sam htio izbjeci scenu s tobom i mamom.

U Jani sam nasao pravu strast i ona je tako lijepa... Znam da je
ti ne bi prihvatio zbog svih njenih piercinga, tetovaza i njene uske motoristicke odjece, kao i zbog toga sto je ona toliko starija od mene, ali to nije samo ljubavna strast.

Tata, ona je trudna.

Kaze da cemo biti jako sretni. Ona ima kamp-kucicu u sumi i hrpu drva za lozenje, sto ce nam biti dovoljno za cijelu zimu. Zelimo imati jos puno djece.

Jana mi je otvorila oci cinjenicom da marihuana stvarno ne steti nikome. Uzgajat cemo je i razmjenjivati s drugim ljudima u komuni za kokain i ecstasy. U meduvremenu, molit cemo se da ce znanost ipak uskoro naci lijek za AIDS da Jani bude bolje; ona to zasigurno zasluzuje.

Ne brini, tata, meni je sad 15 godina i znam se brinuti o sebi. Siguran sam da cemo vam kad-tad doci u posjet da vidite svoju unucad.

Tvoj sin Tvrtko

P.S. Tata, nista od toga nije istinito. Ja sam preko puta kod Tomice doma. Htio sam te samo podsjetiti da u zivotu ima puno gorih stvari od one skolske svjedodzbe na mom pisacem stolu. Volim te! Nazovi kad bude sigurno da se mogu vratiti doma.

1.Mrzim nacin na koji razgovaras samnom

2.Mrzim kako me pogledom kosis i frizuru koju nosis..

3.Mrzim kad gledas druge,a ja sam tu..

4.Mrzim kad me dotaknes svojim njeznim rukama...

5.Mrzim kad te pitam,a ti mi ne odgovoris...

6.Mrzim te jer mi vracas nadu kad je gubim...

7.Mrzim tvoju visinu i tvoje bezobrazno zgodno tijelo...

8.Mrzim te jer si umjetnik u tome da me povrijedis...

9.Mrzim kad zbog tebe placem,jer si bezosjecajan...

10.I najvise MRZIM  to sto te uopste  NE MRZIM,vec VOLIM TE  sve vise i vise!

Kao pupcanom vrpcom vezane par godina...

Nase prijateljstvo, sve ono sto uistinu jesmo...

Gubi boju, nestaje u daljini...

I tako polako, vec duze vrijeme...

Okreces mi ledja, polako ali sigurno...

I tako iz dana u dan...

Sve si mi dalja i dalja...

Gubim te zbog nebitnih stvari,

Zbog nebitnih osoba,

Zbog nebitnih desavanja u nasim zivotima...

I ne shvatam... nakon svega...?

U beskraju negdje... gubis se...

Tvoj lik... sve si dalja i dalja...

Vise ti ne vidim lice...

Samo je tvoja sjena tu...

Negdje u beskraju...

Kako nam se to dogodilo...Gdje je nestalo ono nase prijateljstvo...

Izgubila sam te zbog nekih nebitnih stvari...izgubila tvoje prijateljstvo...Al kad bolje razmislim...

To prijateljstvo i nije bilo pravo...Ustvari nisam ga izgubila..jer ne mozes izgubiti nesto sto nikada nisi ni imao!!!

Najljepsi dan? Danas.

Najlaksa stvar? Pogrijesiti.

Najveca prepreka? Strah.

Najveca pogreska? Napustanje.

Izvor svih zala? Egoizam.

Najljepsa razonoda? Posao.

Najgora propast? Malodusnost.

Najbolji ucitelji? Djeca.

Primarna potreba? Komunikacija.

Najveci izvor srece? Biti koristan drugima.

Najveca misterija? Smrt.

Najveca mana? Lose raspolozenje.

Najopasnija osoba? Lažljivac.

Najgori osjecaj? Ogorčenje.

Najljepsi poklon? Oprost.

Neprocjenjiva vrijednost? Dom.

Najbrzi put? Ispravan put.

Najugodniji osjecaj? Unutarnji mir.

Uspjesna obrana? Osmijeh.

Najbolji lijek? Optimizam.

Najjaca sila na svijetu? Vjera.

Najneophodnije osobe na svijetu? Roditelji.

Najljepsa od svih stvari na svijetu? Ljubav.

Inteligencija bez ljubavi cini te nemoralnim.
Pravednost bez ljubavi cini te neumoljivim.
Diplomacija bez ljubavi cini te licemjernim.
Uspjeh bez ljubavi cini te arogantnim.
Bogatstvo bez ljubavi cini te pohlepnim.
Ljubaznost bez ljubavi cini te servilnim.
Siromastvo bez ljubavi cini te ponositim.
Ljepota bez ljubavi cini te apsurdnim.
Autoritet bez ljubavi cini te tiraninom.
Posao bez ljubavi cini te robom.
Jednostavnost bez ljubavi oduzima ti vrijednost.
Molitva bez ljubavi cini te introvertiranim.
Zakon bez ljubavi te pokorava.
Politika bez ljubavi cini te egoistom.
Vjera bez ljubavi cini te fanatikom.
Kriz bez ljubavi pretvara se u mucenje.

ZIVOT BEZ LJUBAVI NEMA SMISLA.

...osjecanje cistog bola...
...u meni nista drugo nije ostalo...

...zaboravila sam kako je voljeti...
...nedostaje mi taj osjecaj...
...nedostaje mi sreca u mojim ocima...
...nedostaje mi osmjeh na usnama...
...jer ovo sto pokazujem nije osmjeh...
...to je samo jeftini grc...
...grc bola...

...boli me sto ne mogu...
...sto ne znam...
...nemam hrabrosti...
...ni volje...
...voljeti nekoga...
...a tako bih to zeljela...

...zar je moguce??...
...da mi bas nista ne ide od ruke...
...sve tuge svijeta...
...dosle su kod mene...
...a ja...
...ne mogu vise...
...nemam snage...
...prepustam se...
...neka me vode bilo kuda...
...samo da nisam ovdje...
...tako blizu...
...tako daleko...

...jer...
...malo fali...
...da popustim...
...i biram tvoj broj...
...tako malo...

...a tako sam jaka bila...
...tako mi je dobro islo...
...bila sam sretna...
...sama i sretna...

...znam...
...osjecam...
...gore ti je nego meni...
...krivis se za sve...
...citas moj mail po tko zna koji put...
...trazis jedan red...
...jednu recenicu...
...za koju ces se uhvatiti...
...i nadati se...

...a bilo je potrebno...
...malo pameti...
...razumijevanja...
...osjecaja...
...i vjere...
...i malo manje sebicnosti...
...da sacuvamo onu nasu LJUBAV...
...onu istu u koju zbog tebe vise ne vjerujem...
...tako malo, zar ne??...

O nasoj ljubavi su pricali
Zavidjeli svemu sto smo imali,
Da budu kao mi su zeljeli,
A ti i ja smo krivim putem krenuli.

Nekad tesko je ostati
Kad ljubav ce proslost postati
Bolje moglo je

Ja za ljubav necu moliti
Vise se necu za tebe boriti,
Jer ti me nisi znao razumjeti
I ne bi mogao za mene umrijeti.

Nas je susret bio sudbina,
Zar ti, stvarno, nista nisam znacila
Lakse ces bez mene uspjeti
Al' ja cu nekako to, znam,prezivjeti.

U New Yorku je nedavno otvorena prodavaonica u kojemu zene mogu izabrati i kupiti supruga.

Na ulazu su izlozene upute za upotrebu:

- prodavaonicu mozete posjetiti SAMO JEDANPUT;
- postoji sest katova, a karakteristike muskaraca se poboljsavaju sto se vise penjete;
- mozete izabrati bilo kojeg muskarca na katu na kojem se nalazite ili se popeti na sljedeci;
- ne mozete se vratiti na kat ispod.

Jedna zena odluci posjetiti prodavaonicu i naci si muza.

Na vratima prvog kata pise:
Ovi muskarci imaju posao.
I zena se odluci popeti na sljedeci kat.

Na vratima drugog kata pise:
Ovi muskarci imaju posao i vole djecu.
I zena se odluci popeti na sljedeci kat.

Na vratima treceg kata pise:
Ovi muskarci imaju posao, vole djecu i nevjerojatno su zgodni.
Super, pomisli zena, ali pozeli se jos vise popeti.

Na vratima cetvrtog kata pise:
Ovi muskarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni i pomazu u kucanskim poslovima.
Nevjerojatno, pomisli žena, tesko se mogu oduprijeti da ne udjem, ali ipak ode na sljedeci kat.

Na vratima petog kata pise:
Ovi muskarci imaju posao, vole djecu, nevjerojatno su zgodni, pomazu u kucanskim poslovima i vrlo su romanticni.
Zena odluci uci, ali je u zadnji cas nesto sprijeci te na kraju ipak ode na sesti kat.

Na vratima sestog kata pise:
Posjetiteljica ste br. 31.456.013 - na ovom katu nema muskaraca, ovaj kat postoji da bi se pokazalo koliko je nemoguce zadovoljiti jednu zenu. Niste pronasli muza. Dovidjenja. Hvala vam sto ste posjetili nasu prodavaonicu.

No to nije kraj! Preko puta tog ducana otvoren je jedan u kojem muskarci mogu naci i kupiti suprugu.

Na prvom su katu zene koje vole seks.

Na drugom su katu zene koje vole seks i ne gnjave previse.

Katovi od treceg navise JOS NIKAD NISU BILI POSJECENI.

... ljubav je iskra s kojom se covjek rodi i koju mora odrzavati na zivotu, kako bi i sam prezivio. Ona probija hladne zidove dvaju svjetova, ona izvire i ponire kao potok u noci. Potok je odraz nas samih, jer se svi kao djeca ogledamo u potoku i u njemu ostavljamo svoje djecje snove, nadanja i nepreboljene ljubavi...

 Ponekad se jos pitam

dali se ti ikad sjetis nas?

Da li uopce ti znas da

smo ja i ti nekoc davno

postojali?

Da smo bili tad

jedno, ja & ti?

....jedno za drugo stvoreni....

Jesi li svjestan,

da smo bili samo dvoje ljudi....

Kojih su ljubomorni ljudi

rastavili....

Usprkos tomu sto

su se voljeli...

Sjecas li se ti

mene uopce vise?

Da li pamtis jos

crte na mom licu...

moje oci... i njihov sjaj

pogleda koji bi te osvojio...

osmjeha....kojeg...

si jednom davno tako volio...

Sjecas li se svih onih

nasih razgovora?

poruka?

....dugo u noc...

svih nasih gluposti....

Sjetis li se ikad one veceri...

na nasoj klupi

sto osjetiš kad cujes

onu pjesmu...

Da li ti ikad posebnu

bol srce stegne....

Da li ti bude zao

sto nas je ovaj zivot rastavio?

Da li i ti ikad pozelis

vrijeme vratiti,

bar na tren...

I neke stvari promijeniti...

neke lazi, uvrede....

Mozda ne izgovoriti...

Ovu daljinu....

izmedju nas izbrisati...

Da li pozalis i ti

ikad?

sto se za

ljubav

ni jedno od

nas nije znalo tad boriti ?

volim te  i voljet cu te zauvjek....

iako nisi moj, iako me ne volis...

i bez obzira na svu patnju i bol koju si mi nanio,

ja te jos uvijek ludo volim...

ostavio si tragove na mom srcu,

koje nitko, nista ni nikada nece  izbrisati....

Tvoju sliku...tvoju sliku poljubim...

uvijek kad te pozelim kraj sebe....

vrijeme prolazi i bez tebe...

zivim dobro.....

a nije isto...

Tvoju sliku...tvoju sliku....

cuvam ja..

jer si srcu jedina zelja zivota....

mada nema te vise kraj mene...

tudje ruke nece dirnut me...

Jos sada neznam kako...

zivot te meni uzeo...

A pricaju mi da si s drugom...

i da tebi krece dan...bolje...

a ni meni lose ne ide...

prolazi mi zivot bez tebe....

Pricaju mi da si nekad..

davno.....

mene zaboravio...

a neki vidjaju te....

kako zivot ti se srusio....

U kavani pijes do zore....

sapces drugoj moje ime...

slusas nase stare pjesme...

bolno places dok te ne vide.....

Zasto si me osvojio cim sam te pogledala u oci

Zasto sam te zavoljela te prokelete noci

Zasto mi iz misli ne ides van

Zasto jos daljinu gledam

Zasto kad si otisao I dalje te cekam

Zasto jos uvek mislim da ces doci

Da ces se pojaviti negde u noci.

Zasto kad sam sama zelim da si tu

Zasto ne nestanes barem u snu

Zasto uopce postoje suze

Kad mi sve tvoje srce uze

Zasto nepostoji  lijek za tugu

Lijek za strah,trepet I muku

Zasto postoji ljubav kad je tako slijepa

Izgubila sam igracku koja me pratila kroz moje djetinjstvo, ali sam dobila uspomenu na ljubav onoga tko mi ju je poklonio.

Izgubila sam zasticenost i mastovitost djeteta, ali sam dobila mogucnost da se razvijam i zivim slobodno.

Izgubila sam mnoge ljude koje sam voljela i koje jos uvijek volim, ali sam dobila ljubav i primjer kako treba zivjeti.

Izgubila sam jedinstvene trenutke jer sam plakala umjesto da se smijem, ali sam otkrila da sijuci ljubav, zanjem ljubav.

Izgubila sam mnogo u zivotu, ali usprkos tom gubitku pokusavam dobiti. Uvijek je moguce boriti se za ono sto volimo jer ima mogucnosti za novi pocetak.

Nije vazno u kojem trenutku zivota ste se umorili. Vazno je da je uvijek moguce i potrebno ponovno krenuti. Ponovno krenuti znaci dati sebi novu priliku, obnoviti nadu u zivot i ono sto je najvaznije – vjeru u sebe.

Mnogo ste propatili u ovom periodu? Bilo je to ucenje.
Puno ste plakali? Bilo je to prociscavanje duse.
Bili ste ogorceni? Bilo je to zato da biste mogli oprostiti.
Bili ste osamljeni? Bilo je to zato sto ste zatvorili vrata.
Vjerovali ste da je sve izgubljeno? Bio je to samo pocetak oporavka.
Osjecate se osamljeni? Pogledajte oko sebe i vidjet cete puno ljudi koji cekaju vas osmijeh kako bi vam se mogli pribliziti.

Krenite ispocetka! Danas je odlican dan da zapocnete nesto novo u svom zivotu. Sto zelite postici? Gledajte visoko, snivajte mnogo, zelite najbolje od najboljeg i zivot ce vam dati ono sto zelite.

Ako zelimo malo, malo cemo i dobiti. Ako cvrsto zelimo najbolje, pozitivno i borimo se za to, dobro ce i doci u nas zivot.

Danas je dan za mentalno pospremanje. Odbacite sve sto vas je sputavalo u proslosti, sve sto vam steti. Otvorite srce novom zivotu, novoj ljubavi, novoj vezi jer svi smo mi stvoreni da volimo vise puta u zivotu i sami smo manifestacija ljubavi!

Zivot vas zove, nudi vam novu avanturu, novo putovanje, novo zadovoljstvo. Odlucite danas uciniti sve sto je moguce kako biste dosegli svoje ciljeve. Vjerujte u zivot, vjerujte u sebe!

Moje usne nece te otrovati, ako ces ih ljubiti.

    Moje tijelo nece te zacarati, ako ces ga dirati

 Moje srce nece te prevariti, ako ces ga voljeti.

  Moje oci nece te rastuziti, ako ces ih gledati.

Moje rijeci nece te zavesti, ako ces ih slusati.

                                   Ne zelim te povrijediti

                                            Necu te slomiti

                               Ne mogu te osramotiti.

Ako ne vjerujes sebi, ne vjerujes ni drugima,

                  Ako se bojis ljubiti, bojis se i voljeti.

                  Ako se bojis voljeti, kako uopce zivis.

              Pa sto onda ako ce te moje usne otrovati

                                                      tijelo zacarati

                                                    srce prevariti

                                                    ocu rastuziti

                                                rijeci zavesti

                           Sve se to moze dogoditi.

                   Sve se to nikada nije dogodilo.

                                            Sve to nije bitno.

                                              Ali sve to je zivot.

                             Sve je to dio carolije biti voljen

                                                               biti sretan

                                                                   biti tuzan

                                                                       biti sam

                                                                           biti ziv. 

      Prepusti se zivotu da te vodi i ljubi iskreno sa srcem

    Uzmi ono sto ti zivot daje i pusti ga da ide svojim tokom.

                                                         Ne cjepidlaci - vjeruj. 

                                              Ne provjeravaj - predaj se.

                                              Ne budi srdit - mazi se.

                                       Ne budi ljubomoran - voli se.

I sva zadrhtim kad cujem tvoje ime
kad ugledam nekog ko lici na tebe
iz oka suze mi krenu
kad sjetim se rijeci sto rekao si

Budi mi zbogom, moja mala
u srcu cuvam sve sto si mi dala
budi mi zbogom, moja mala
za svu tvoju ljubav zauvijek hvala

Kao da je moje srce
postalo pjesak na ulicama bez imena
i svaki osmijeh je maska na licu
pod kojom moram disati

Neka te boli, nek' ti je zao i neka ti bude k'o sto je meni
nek' druge ti sude za prevare sve kad mene ne bude

Ja zivim za to da volis ko ja da nadjes dno u noci bez sna
da ne voli te, da uzme ti sve kad zaspis da te s po' grada vara
zivim za to da patis za njom bar znao bih kako je meni

Neka te laze, neka te vara i srce ti lomi iz dana u dan
i svi neka znaju, a da ne znas ti  da je neverna

Nisam uspela da te zadrzim zato jer sam te ludo volela
neka druga ce gora od mene gora od mene
dusu da ti zavede, srce da ti ukrade da ti porusi nade

Ja zivim za to da uzme ti sve kad zaspis da te s pola grada vara
zivim za to da patis za njom bar znao bi kako je meni

Ako nekog volis onda ne vidis njegove mane, nego ih pretvaras u vrline i one su ti drage zato sto tu osobu cine onakvom kakva ona jest i to je i sam bit ljubavi.

Najgori nacin na koji vam neko moze nedostajati je da ta osoba sjedi kraj vas, a vi znate da je nikada necete imati........................  :(

Listen to your heart
When he's calling for you
Listen to your heart
There's nothing else you can do
I don't know where you're going
And I don't know why
But listen to your heart
Before.... you tell him goodbye

U zivotu postoji 5 stvari koje se ne       mogu vratiti:
- Kamen kada je bacen;
- Rijec nakon sto je recena;
- Mogucnost nakon sto je izgubljena;
- Vrijeme kada je proslo;
- Ljubav za koju se NE BORI.

Pusti oci nek se odmore od suza, ruke neka neznaju da nema drugog puta, nek me nose nek mi daju snage da te ostavim. U tvom zagrljaju sve da ti oprosti. Pusti vrijeme nek za oboje sad krene, neka da me nauci da lijece nase rane. Voljela bi da ne mjenjam te sa tugom, ti ces mene znam zamjeniti sa drugom.

Ne nije me ubilo sve sto se izgubilo, samo ono sto je iza tebe ostalo, ne nije me prestalo sve sto je nestalo, voljeti i tjerati da te zaboravim...

i najveci, i najjaci mogu plakati...

I da znas, da sam ja zbog tebe plakala
i svaka moja suza znam nije te ranila
i da znas, da sam ja iskreno voljela
i mozda samo nebo zna sto sam te izgubila

Nebo zna, koliko ja patim danima
nebo zna, koliko ja patim nocima
a tebe to, odavno vec, ne zanima

 Sjedila je sama na klupici jedne skole. Oci su joj bile vlazne, a na celu se ocitavale bore tuge, tuzne stvarnosti. Njegov lik je lebdio pred njegovim ocima. Nasmijano bice bez bola, bez tuge, kao u snu... Okrenula je prvu stranicu dnevnika s zeljom da barem u mislima bude s njim, u njegovom toplom zagrljaju... Bilo je vec kraj ljeta kad su poceli izlaziti. Isli su u istu skolu samo je on bio godinu dana stariji. Kad je pocela nova skolska godina bili su stalno zajedno i nestrpljivo su cekali zvona. Sve je tao brzo prolazilo... Okrenula je trecu stranicu dnevnika gdje je pisalo: "NOVA GODINA 31.12" Sklopila je dnevnik. Te veceri trebao je doci. Minute su prolazile, ali on se nije pojavio. Uskoro je bilo pola deset. Digla se sa klupice, na kojoj je sjedila. Polazeci kuci, cula je njegov glas, objasnjenja, isprike, suze, smijeh i poljupce. Sve je opet bilo u redu, sve je zaboravila u njegovom zagrljaju, iako je znala da laze... Nije htjela pokvariti Novu Godinu!!! Uskoro su poceli ljetni dani. tiho je rekao "Htio bih ti nesto reci" Znam, ne trebas mi nista reci!!! Ostat cemo prijatelji! Iako je boljela ta rijec. Dugo bi u noci plakala, a kad bi ujutro ustala jastuk bi bio mokar od suza... Bio je raspust. U razgovoru s prijateljicama bi ga zaboravila, al cim bi razgovor prestao, tko zna po koji put bi okrenula svoju posljednju stranicu dnevnika koji bi je vracao u stvarnost!!! Opet je pocela skola. Vise nije bilo one Ane koja bi nasmijavala cijeli razred, postala je povucena, zatvorena.... Nije bilo onih smedjih ociju koje su otkrivale nemir i veselje. Ana se ponosila, al nije vidjela kada bi joj netko rekao da je djevojcica. Ponekad bi joj bilo drago kad bi bila u njegovom drustvu. Jednog dana svi su se skupili u hodniku. Tamo je bio i njegov razred. Anin najbolji frend slavio je rodjendan. Dobacivao je Ani: "Ana, sto je s onom smedjom djevojcicom, zar je umrla??? Gdje su one vesele smedje oci???" Ona mu je prisla, njezno ga zagrlila i rekla: "Nikad nemoj zaboraviti onu smedju djevojčicu, koja je umrla...!!!" Odmaknula se da bi mu i drugi cestitali, a onda je ugledala njega... Nervozno je gasio cigaretu, a kad bi podigao glavu, pogledi bi im se sreli. Frend joj je dobacio lutkicu koja joj je ispala iz ruke. Ana je napravila korak nazad... Bio je to posljednji korak zivota. Pred njom je bila nepomicna dubina smrti, svi su vrisnuli vidjevsi je kako pada niz stepenice, a ona nije cula nijedan jauk, nijedan jecaj... Krv joj je oblila lice. Ana - Ana - culo se jecanje prijateljica... Osjetila je da joj je netko podigao glavu... Otvorila je oci i ugledala njega... Nije mogla zadrzati suze... Tiho mu je sapnula "ZBOGOM" i krenula u potpuno nepoznati svijet... Onaj dan kad je bila sahrana, kisa je neprestano i neumorno lijevala.. Duga kolona mladica i djevojaka, išlo je za kovcegom......

Ovo posvecujem jednom extra momku...znat ce on koji je...njemu i ostalima koj ise mogu pronaci u ovoj pjesmi...

Ostavila ga je
kao staru krpu odbacila
i nije suzu pustila
kad je odlazila.
dijete je stajalo na cesti, nepomicno, zacudjeno
zurilo je vlaznim ocima
otvorenih usti.
Nasli su ga gdje lezi na travi
kraj rijeke, uplakano, zamazano
O, da ostavljeno.
Zaspalo je dijete
u nesvjesticu palo, ponekad se budilo
nepoznata lica bi vidjelo.
Doktori i sestre srce mu slusali da zdravo kuca su rekli, a ne znaju da zbog zle
sudbine ono iznutra krvari. Velika je praznina
dusom kovitla more
pjeni se iz velikih ociju
to kapaju gorke djetinje suze...
Suze za izgubljenim djelom sebe, izgubljenim djetinjim gladnim i zednim danima.
Al najvise je plakalo za bezdusnom majkom
sto suze ne zasluzuje
jer ona ne brine dal mrtvo lezi, negdje u jarku Ona ne place
zbog svoga sina
i nece znati sto dijete osjeca
bijes, tugu ili suze koje
samo lose najavljuju
neizvjesnost i ocaj
malu dusu na komade kidaju
I zna dijete da ga mati
nikad nece sebi zvati
niti potraziti...
Odraslo je to dijete,
nastavilo je zivjeti
bez majcinske ljubavi..
Diglo se, na noge stalo
i srce mu cvrsce od kamena postalo...

Ne pisem vise ovaj blog...ne zelim...imam drugi gdje me niko ne poznaje...i zelim se posvetiti njemu...hvala sto ste bili uz mene svo ovo vrijeme...vratit cu se...ne znam kada,ali hocu...

To jutro,dok mi je  Sunce milovalo kosu,teske odluke su trebale biti donesene,mnoge stvari bacene,sve uspomene pokopane.
Stavih kovcege sjecanja na neku prugu kraj puta,i ostavi ga tu kao beznacajno smece koje me podsjecalo na sve sto sam izgubila.
Idalje,ja stajah na toj tamnoj strani bez ijednog vedrog oblaka,pogledom milovah otok preko puta koji me mamio svjetloscu i dragim ljudima,drugacijim no sto sam navikla.
Okrenuh se opet...i sama sebe zamrzih zbog toga,posljedni put pogledah u onaj kovceg crni sa plavim sarama,pozeljeh da sam munja i da ga spalim,raznesem posljednje sjecanje i zelju za tim.
No...
Moja podsvijest je jaca bila,vec slijedeceg trenutka sam se nasla na obali o kojoj sam mastala.
Bez imalo tuge u ocima,ne okrenuh se za onim sto sam tamo ostavila.
Ponosno nastavih da koracam,sva sjecanja sam pokopala,sve uspomene spalila.
Tek po neka kapljica kise me podsjesti na tmurni Ponedjeljak.
Neke stvari se trebaju prezivjeti,neka iskusenja prevazici da bi smo shvatili njihovu svrhu,neke greske ne treba ispraviti i neki oziljci ne treba da ikad zacijele.
To,sve,podsjetnik je bio moj.
A sada,ni inspiracije nemam koliko sam sretna i zadovoljna svojim zivotom i ljudima koje neizmjerno volim!
Lako je zivjeti,ako shvatis svrhu zivota...ako znas zivjeti!

 

Necije misli kao voda su bistre,neciji snovi kao sjene cuce u kraju neispunjenog.
Poneki prolaznici u zivotu uce nas i tjeraju nas da brze sazrimo,da brze razmisljamo a samim tim i postanemo nepredvidljivi.
Toplota zracenja bijelog radijatora grije milione stanovnika,a sta je sa onima koji nemaju ni dom?
Brinel' se ko za njih?
Misli li neko na njih sada u ovom vremenu?
Ne.
Mozda,poneki ljudi,ali i oni zatrpani mnogobrojnim obavezama,svezanim lancem papira oko vrata misle na svoju muku.
Svatko se o svom poslu brine i o tudjim stvarima(nepotrebnim) iz zivota drugih.
Neke recenice smisao steknu tek nakon procitanog dijela po stoti put.
I sta ako se radja novo jutro i novo Sunce ako smo mi jos uvijek u predhodnom danu?
Kad su varijante u pitanju svi smo podjednako zbunjeni.
Nas ratio u stanju nije shvatiti rijeci majke sutnje,njezino oruzije s dvije ostrice bode i kad ne treba.
Zasto prasina sjecanja gusi prisutne slusaoce?
Zasto neke price se zavrse i prije kraja?

Sta mislite o deckima koji imaju curu a koriste svaku priliku da se nabacuju nekoj drugoj???

Usred dana sretoh je,nije licila na sebe...Bez sljokica i bez sminke,odmah je prepoznah ja,imala je lice djeteta...Crno vino,crne oci,tu pjesmu pjevala dok me je u oci gledala...Kafanska pjevacica moju dusu uzela da je dijete ne bi umjela...

Jeste li ikada izdali nekoga?Izdali nekoga ne zato sto ste htjeli,vec zato sto niste mogli postupiti drugacije?Kako ste se osjecali tada?                                                                               Meni kazu da sam dobro uradila i to isti oni koje sam izdala.Kazu da sam im pomogla,da je bolje tako...a misle li to stvarno?Ja licno,mislim da sam dobro postupila i vjerovatno bih opet to isto uradila...ali opet,ko mene sta pita?hahahahaahahahahhahahahaha

***0n je plakao, ona se smijala
***On je molilo,ona je odbila
***On je cekao,ona nije dosla
***On je otisao,ona je tek tada shvatila koliko ga je voljela!!!!!!!!
Ona je ispala glupa i budala...i sad ona pati...pati sada da poslije ne bi patila vise...Ona nije za njega i bolje mu je bez nje...To sad ne zna ali shvati ce...volim te...za fudbalera

I zivot ide a ja za njim polako koracam,za ljubav sto sam mu dala sad suzama placam....

Ma neka ide zalim da ga sreca prati ali svaka moja suza moli ga da mi se vrati....

Sve se dešava Sada. Ti se sjećaš svoje prošlosti Sada. Ti sanjaš o svojoj budućnosti Sada. Ti učiš iz svoje prošlosti Sada. Kada si bio u prošlosti i tada je to bilo Sada. Ti Sada ideš prema svojoj budućnosti, ti ćeš Sada stići u svoju budućnost, ti ćeš Sada živjeti u svojoj budućnosti.
Ti si uvijek Ovdje, Sada. Ti ne možeš biti nigdje drugo. Postojanje, bitisanje je samo Sada. Ne postoji ništa drugo što možeš učiniti u drugo vrijeme osim Sada. Pokušaj. Učini nešto juče ili sutra Sada. Nemoguće!
Možeš Činiti i Biti samo Sada.
Sve je sada.
Čak i ono 'sutra' se dešava Sada .
Je Sada.

Ponos nije važan
kad je u pitanju srce,
iskrena ljubav
i dobra djela...
Kad pružiš ruku
i ne tražiš ništa,
poklonjeni osmijeh
postane najveće blago...

pozeljela sam nekog
da me prati...
da s osmijehom
probudi me...
da mu moj zagrljaj
grije dan...
da mu dusa spava
na mom srcu....

If I could sing my song to you
I'd tell you how my heart is broken too
From any corner of the world, I let you know
I'll always be your girl
I'm still in love with you

„Ne možemo riješiti probleme istim načinom razmišljanja kojim smo ih stvorili." – A. Einstein


Posvađali se muž i žena i prestali razgovarati. Par dana nijedno od njih ni riječ da progovori. A onda se muž morao jedno jutro rano probuditi da uhvati onaj avion u 6 i 10 za Split. Budilica mu nije radila te on, sav nezadovoljan, zaključi kako mu nema druge no zamoliti ženu da ga probudi kad se vrati kući s dežurstva u bolnici. Ipak, nije htio on prvi prekinuti šutnju, pa napiše ženi poruku i zalijepi ju na zrcalo u kupaoni: „Molim te probudi me u 4 i 30 da stignem na avion."
Kad se ujutro probudio bilo je skoro 8. Žena je spavala, a na njegovom je noćnom ormariću bio papir s porukom: „Probudi se. Sad je 4 i 30."

Svi smo vrlo kreativni kad treba smisliti nešto što baš i nije previše pametno! Kao na primjer kako se svađati. Kreativnost nam naglo zataji kad treba smisliti nešto pametno, na primjer – kako se pomiriti!

Zasto su muske pjesme tuznije
kad zensko srce je puno ranjivije
zasto uz muske pjesme se popije
a kada smo i mi tuzne se ne smije
nije posteno, nije posteno

Sto bih ja nocas trebala raditi
negdje u tami sobe osamiti
da bit ce bolje sama se tjesiti
a nista se suzama ne moze rijesiti
nije posteno, nije posteno

I ja cu nocas piti zbog vjestice
jer bile smo najbolje prijateljice
jedinu ljubav mi je otela
nek' im je sudbina oboma prokleta
i ja cu nocas piti zbog vjestice
jer bile smo najbolje prijateljice
neka se pjeva, pije i razbija
kad zena placa to se ne odbija...

Zudno sam brojala i cekala taj dan, da ga vidim, da mu padnem u zagrljaj... al taj dan nikad dosao nije... nista nije kao prije... Izgubila sam svoj dom, onu sobicu malu, zidovi sjecanja se ruse, djetinstvo moje se red za redom brise... Zar je tako lako obrisati one lijepe dane, i mladost moju...
dok sam se igrala na cesti i pricala moru.Zar je nestala ona toplina,i onaj
sum mora, koji me je nekad pratio kad sam bila od suza umorna...Zar ce otici prijatelji i one ludosti stare, pusta skolska sjecanja, biljar i kafe...
Zar ce izblijediti sva mjesta i sve ljubavi, zar ce nevazne postati sve one pjesme, i svi oni tajni poljupci...Zar ce vrijeme uzeti meni sve one lijepe dane, moju prvu ljubav, moje pro razocaranje.. Gdje su one suze koje sam plakala, one ulice gdje sam skakala, ona klupa gdje sam se s njim ljubila,
onaj zid gdje sam se uvjek sakrivala... ono mjesto gdje sam postala skoro zaboravljena, tamo gdje sam odrasla...sad daleko...

Kada dođe zima i prve pahulje,cekat cu te moja buco kraj travnicke gimnazije...(: Bolje biti pijan,nego star, vino ne zna da smo nekad bili sretan par...

DANAS, KAD POGLEDAM IZA SEBE SHVATAM DA NISTA NIJE VJECNO, ISKRENO. . TO MOGU RECI IZ SOPSTVENOG ISKUSTVA. , JER SAM JA VOLJELA ISKRENO I TO MI JE TEK SADA SHVATAM DONIJELO MNOGO SUZA I NEPROSPAVANIH NOCI. PREVISE SAM VJEROVALA LJUDIMA, MISLECI DA MI SVI ZELE DOBRO. KAD BI SE RAZOCARALA U NEKOG OPET BIH NALAZILA KRIVNJU U SEBI, JEDNOSTAVNO BILA SAM CAK I PREVISE ISKRENA I NEISKVARENA. . , SVE DOK NISAM DOZIVJELA I OSJETILA PRAVU BOL. TA BOL ZA MENE JE BILA NESTO STO ME JE PROMIJENILO IZ KORIJENA I UCINILO POTPUNO DRUGOM OSOBOM, KOJA VISE NE MARI NIZASTA. . NEKAD SE PITAM STA SAM JA TO ZGRIJESILA, PA SAM TO DOZIVJELA. . , ALI ODGOVORA NEMA TO ZNAM. SVE ONO LIJEPO O CEMU SAM SANJALA, ZA STA SAM ZIVJELA, U STA SAM VJEROVALA, DRUGI SI MI ODUZELI, NE MARECI ZA MOJ BOL, MOJE SUZE. NIKO NIJE PITAO KAKO MI JE, KAKO CU TO PODNIJETI, SVI SU OTISLI, OSTAVSI ME DA PATIM . JA KOJA SAM VEROVALA U LJUBAV, I BILA JOJ ODANA, OSTALA SAM SAMA, A SVE ZATO JER SAM I PREVISE VOLJELA, DAVAJUCI SVE, A ZAUZVRAT NE DOBIJAJUCI NISTA, PA NI REC 'IZVINI'. SADA GLEDAM STVARI DRUGACIJE, POTPUNO SAM DRUGA OSOBA, KOJA JE ZABORAVILA I KOJA VISE I NE PAMTI STA JE TO SRECA, A SVE ZBOG LJUDI U KOJE SAM BEZGRANICNO VJEROVALA I KOJI SU MI PREDSTAVLJALI SVE.  E BAS TE OSOBE DOVELE SU ME DO DNA. ODUZELI SU MI LJUBAV MOG ZIVOTA, A PREDAMNOM SE PRETVARALI I JA IM VEROVALA. PUNO SAM SE RAZOCARALA , DA SAM SAMIM TIM I IZGUBILA VJERU U LJUBAV, U LJUDE. TO JE TESKO RECI, ALI TAKO JE. . KO VOLI ISKRENO A NESRECNO, KO VJERUJE LJUDIMA A RAZOCARA SE, ZNA KAKO JE TO, I MOZE DA ME SHVATI. DANAS, SVI MARE ZA SEBE, I NE BIRAJU SREDSTVA DA DODJU DO NECEG STO ZELE. TESKO MI JE, JER SAM TO OSJETILA, JA KOJA NIKAD NIKOME NISAM LOSE POZELJELA A NI UCINILA. . NAKON SVEGA JEDNA MERLINOVA PESMA KAZE SVE ;

SVE JE LAZ, SAMO PUSTA LAZ, SVE JE LAZ OSIM SMRTI. . .

Pozelim nekad...pozelim tvrdo srce,crno srce,pozelim biit kao oni...Za sve im vratiti isto ili cak duplo,pozelim ih vidjeti kako pate kao ja...i samo zelim...zelim i zelim...a uvijek im za pakosti osmijehom vratim,uvijek kad su sretni ni ja ne patim...uvijek sam tu za njih...i uvijek se nadam da ce se nekad pokajati...shvatiti sta su uradili...shvatiti da su pogrijesili...i za sad,jos uvijek se smao nadam...

Evo moje pjesme...neke su nove,neke od prije...Razmisljam ca kda objavim jos jednu knjigu...razmislit cu jos...Nadam se da ce te uzivati,pjesme su iz srca pisane...

                       Generacija

Noćas se rastaju prijatelji,suza suzi  je drug…

Bez riječi stoje zagrljeni,pred njima put je dug…

Stižu ih sjećanja na sva davna proljeća,

Pitaju se gdje i kad je mladost nestala?!

Nakon svih ovih godina sve će nestati,

Kao biseri ćemo se rasuti,

Svako će svojim putem krenuti

Ali uspomene na stare dane i jarane zauvijek će ostati.

Sjećat ćemo se ove škole gdje rasli smo mi,

U toj tihoj dolini našeg sna,prvu ljubav smo sanjali.

Kada odemo klupe će prazne ostati,

Neku od njih će ime nekoga od nas krasiti

Ali i to će izblijediti,nestati…

Neki novi klinci će naša mjesta zamijeniti

I u njima rasti…

Ali ožiljak naš će zauvijek ostati

U srcima naših nastavnika.

Neka sjećanje na nas čuvaju i njeguju…

Mi ćemo njih uvijek nositi u našim srcima

I sjećati ih se kao prijatelja,naših drugih roditelja.

Rastati se moramo…

Evo bliži se i zadnja zora…

Još jednom ćemo je svi zajedno dočekati…

Kako nam je niko neće i nemože znati…!

Sada sama kažem sebi:

Nasmiješi se ti,smjehom strah pokrij.

Ne daj da se bol primjeti,na trenutak zatvori oči i ne plači.

Ali bol je jača,

Suze same teku,

Ja ih skrivam-one peku…

Glavom sjećanja mi prolaze…

Od prvog dana do ekskurzije sa par mana.

Kao da vidim prošlost drugim očima,

Boli me stara uspomena..

 Shavatam da se nismo svi baš najbolje slagali,

Ali ima nešto tu…

Od srca tvog,njenog,njegovog i mog.

Ima neka veza tajna,priča bajna.

Ima neka nit što nas veže kada zatvorimo oči mi,

Ima nešto što osjetimo svi!

I još vas molim,

Kada uzmete sliku našu,

kada se oči napune tugom dok drugi ne gleda,

sjetite se mene i svojih drugova.

Ništa više nikom od nas ne treba!

Sada se zagrlite svi,

budite zajedno jer ništa na ovom svijetu nije važno trenutno.

Pogledajte se u lica i sve će vam biti jasno…

Znajte da nije prvi put da nekoga gubite,

Nije prvi put da vam život nešto uzima,

Nije prvi put da je bol jača od istine,

Nije prvi put da niste krivi za poraze…

Ali znajte da nije ni zadnji put da smo svi zajedno

I da smo jači i od sudbine…

….neka ova noć zauvijek potraje…

Molila sam ih da me ubiju 

Sa svih strana pjesnici pjesme

podrške pišu ,

da barem tako tugu smanje,

jer ne mogu da je izbrišu. 

I ja pišem pjesmu ovu…pjesmu vašu…

Ali je nikada neću moći otpjevati,

jer niko ne može pjevati

život koji nije njegov!

Dok su vas gurali u logore

u kojima su djeca puzala

po krvavom podu

i bili samo vrsta,

nije ih bilo stid ni strah

sopstvenog krsta. 

Šta reći kada žena moli silovatelja svoga,

onoga ko joj je kuću spalio i Majku zaklao,

da i nju ubije i da oprost njen postigne…

Šta reći kada žena moli Boga za smrt djeteta svoga?

Kada se majka boji  sebe i djeteta?

Kada svoje nerođeno moli da je nauči da voli,

Ali ne i da zaboravi…

A šta tek reći kada majka

udove djece svoje

po dvorištu skuplja? 

Šta reći na ovo,

ako se sjetimo one Majke,

koja bi da prepriječi djetetov put grobu,

sebe hvatala za utrobu?! 

Šta reći za djevojčice silovane,

koje do tada od muške ruke

nisu bile ni milovane? 

Djevojčice čiji snovi zauvijek propadoše,

Negdje u Kalinoviku,Omarskoj ostadoše…?! 

Kakvi su to ljudi?Jesu li to ljudi?

Jesu li ljudi oni

koji lijek za svoju bolest

traže ubijajući druge?

Jesu li ljudi oni kojima zločinom i krvlju

košulja zaudara? 

Hoće li se ti ljudi iz Kebine pjesme

kojima ni more naših suza

ni krvi ne bješe dosta ikada pokajati?

Da li će znati  bar da odglume kajanje? 

Ako ga i odglume,

vrijediti neće.

Zlo je učinjeno

i ne može i ne smije

       biti zaboravljeno         

Hoće li Emina mala progovoriti nakon svih užasa?

Hoće li svojoj majci reći barem «hvala»?

Hoće li Ajši,Aidi,Muniri,Esmi,Edini…

…ikada nestati ožiljci sa  srca,duše,tijela i ponosa?

Hoće li se ikada na taj period njihova života

moći staviti crta kosa? 

Hoće li nevinom dječaku

ikada sa lica nestati ožiljak krsta,

kao svjedok rata?

Hoće li Mustafu ikada zaboraviti Fata? 

Hoće li ikada na Kovačima rasti cvijeće,

umjesto prkosa?

Hoće li iko ikada proći kroz Markale

A da mu suza ne proviri iz oka?  

Kada su ženu u logor svili,

i Bosnu su cijelu zatočili.

Htjeli su da padnemo,da se na noge ne dignemo!

Ali opstali smo…

Bosna nije nestala,časna je ostala!

Smjeh je iz suza izronio,

Stari most se obnovio.

Naše misli i želje

 za boljim sutra porobili nisu.

Za nas je oduvijek i zauvijek

pun život nade

ali za njih oprosta nema.

Boljele su i boljeće rane,

sve riječi svijeta bile su i ostaće obmane.

Ali mi smo ih nadjačali,

ponosom našim njihov uništili…

Sada možemo ponosno reći.

     Svi ste nas izdali i oblagali

     Ali mi smo dokazali da nismo narod mali!

…I  NE DOZVOLI VIŠE

STVORITELJU NAŠ MILI

BOŠNJACIMA KAD TI SE MOLE

DA US SUZAMA SVOJIM

ABDEST S KRIKOM UZIMAJU NOVI

                         PORODICA

Je li to pojam, definicija, obaveza  ili osjećanje?

Pitanje je teško, odgovor još teži…

Porodica je kad se neko voli,

kad baka voli deku, kad bato voli seku…

…tako kažu djeca mala i to nije nikakva šala…

Porodica ti može biti i prijatelj, ne samo brat.

Svaka osoba koja te voli i najbolje ti želi

porodici tvojoj pripada…

…tako malo starija generacija veli…

Porodica je kao sjena

koja čovjeka iz dubine mijenja.

Ona se ne piše, ona se ne crta;

Porodica se srcem osjeća!

Za porodicu čovjek treba biti,

davati i primati;

biti tu u zlu i sreći,

dijeliti siromaštvo i pare u vreći.

U porodicu se ne može tek tako stati

kao što svako ne može biti mati.

Ne mogu svi ljudi na ovome svijetu

učiti ptiće pravilnome letu.

Porodica se odjednom ne može biti;

godine su potrebne za to.

Jer porodica nije ptica što se tuđim perjem kiti.

Odgovor na pitanje:Porodica šta je?

Samo srce daje…

Samo srce zna koga  mu je propisala sudbina

                   SUTRA 

Sutra ću biti bolja osoba.

Sutra ću voljeti samu sebe.

Sutra ću voljeti sve!

Sutra ću biti bolja nego danas.

Sutra ću uraditi sve što nisam dosad.

Sutra će mi proći život.

            TI NE ZNAŠ KAKO JE… 

Ti ne znaš kako je

nešto svim srcem željeti,

tomu se nadati i težiti a ništa ne ostvariti…

Ti ne znaš kako je

sretan biti dok se drugi žalosti

i kaže:

»čestitam ti»

a oči mu suza kiti…

Ti ne znaš kako je

smijati se kad je najteže,

kada srce samo steže

i boli zbog nečega što najviše voli…

Ti ne znaš kako je

mrziti voljeno zbog greške tvoje,

ne nadati se ničemu

 i gledati tužno lice majke svoje…

Ti ne znaš kako je

kad ti neko tužno kaže:

»Važno je učestvovati a ne pobijediti.»

Čudno ti zvuči kada čuješ:

»Desi se svakome.» 

Ali ti jednostavno:»Ne znaš kako je!»

                       U IME MLADIH , LAŽNIM   PRIJATELJIMA…

Prijateljice draga,

Sjedim u sobi i pjesmu ti pišem,

u duši mi je teško i sporije dišem.

Zajedno smo dijelile tugu i sreću,

planine i mora…

Uspavljivao nas je mjesec,

budila zora.

Plovili smo na krilima strasti

poput nebeskih spavača

I sada mi nije jasno zašto je sve

u vodu moralo pasti!?

Savršeno smo se slagale,

jedna drugu nismo lagale.

Nadopunjavale smo se poput kapljica kiše

ali sve je nestalo…nema ga više…

Sada postajem za tebe samo još jedna tema,

jedna pahulja u snijegu,

jedan list na brijegu.

Rekli su davno:

»Sve što je lijepo kratko traje.»

A previše sreće i previše tuge

ništa dobro ne daje.

Sada znam da tačno je to,

kasno je za kajanje jer je  gotovo.

Pretvarati se možemo kao da ništa nije bilo,

Al' ne vrijedi…

…jer i ja mislila sam da si mi prijateljica bila…

ali sada znam:

»Nije anđeo sve što ima krila!»

                           ODRASTANJE

Šta život nudi a

šta od mene traži?

Šta su životne zamke a

šta njegove draži?

Hiljadu pitanja,milion zašto

na koje sama želim da nađem zato!

Sretna sam što već znam

da u potrazi je bit,

ali se bojim da ne izgubim

istinsku životnu nit!

I ne ljutim se

što još uvijek pužem,

već radujem što se

sve sigurnije na noge dižem;

Samo se nadam kad naučim da letim da neću da padam…

                    ŽIVOT

Život,šta je to?

Je li to nešto što treba cijeniti ili čak voljeti?

Zašto je patnja sve što on pruža?

Ili ima i ljubavi?

Život je kratak,ne traži previše i dobit ćeš sve.

Je li to istina?

Život nisu samo snovi puni želja.

Vrijedi li žaliti za onim što je prošlo ili čeznuti za onim

što nemože biti,bojati se onoga što će jednom možda doći.

Jesam li putnik koji će pronaći krivi put?

Ne poznajem njegove granice ali ipak sam njegov kralj.

Sad znam što jesam ali ne znam što mogu biti.Je li to život?

Čas na nebu čas na dnu.

                                             Minuta

Minuta je potrebna da se zavoli,

minuta je potrebna da se razboli,

minuta je potrebna da se voljena osoba izgubi.

Jedna jedina minuta. 

Minuta je potrebna da se duša povrijedi,

minuta je potrebna da se lijepa riječ izgovori,

minuta je potrebna da se srce zaljubi... 

A godina da se sve to zaboravi...

                     Još uvijek...

Još uvijek moj pogled

odluta ka prozoru tvom.

Tada se sjetim sretnih dana,

kada sam vjerovala u tebe

i tvoja obećanja.

Kada smo,kao ptičice,sretni bili,

za ruke se držali

i dobacivanjima smijali.

Sada je sve prošlo.

Kao pepeo naša ljubav je nestala,

Ali ja te još uvijek

voljeti nisam prestala.

Još ponekad,

kroz prozor gledam tebe

i slušam osmijeh tvoj.

Još mi nedostaje vrijeme

kada si bio samo moj!

Bio si...

Bio si moj život,moje sve.

voljela sam noći s' tobom provedene.

Bio si sjaj u mojim očima,

osmijeh na usnama…

Bio si moja želja,moj san.

Zbog tebe sam voljela svaki novi dan.

Bio si duša moja,ponos moj.

Voljela sam tebe i život tvoj.

Bio si sve što sam imala

A otišao si  s' njom!

Sada  si samo lice na slici

i ucrtano ime na,mog spomenara,korici!

Bezimena pjesma 

Najljepše godine prošle su kraj mene,

ostale su samo uspomene.

Prve riječi ne sjećam se više,

davno je zaboravljena svježina prve kiše.

Nakrivljeno u svesci staroj još uvijek stoji slovo prvo,

a tu negdje u mojoj glavi nalazi se i prvo hašlama drvo.

Ljubav prva u Americi pogled krije,

ali taj pogled još uvijek zaboravljen nije.

Daleko iza,koračaju koraci prvi

al'u meni je još dijete koje

kad jede mrvi. 

                     Jučer i danas 

Jučer su nevolje bile tako daleko.

Jučer nesreće na vidiku bilo nije.

Jučer sam bila sretna,ali kolo sreće se okreće…

Danas  ne izgledam sretno.

Danas grmi iz vedra neba.

Danas ne mogu promijeniti.

Danas je sudbina zla.

Danas podnosim danas.

Od jučer nema ni traga,

Od sreće ni glasa ,

Od jučer se ne živi…

«U svakoj nevolji koju donese sudbina

najteža je ta okolnost

da je čovjek nekad bio sretan!»

Kazu  prva ljubav zaborava nema...hmmm...

Prvu ljubav sam imala i izgubila...Dugo sam poslije toga zivjela od njegovih pogleda,dodira...Sada vise ne...nema leptirica,nema sjaja u ocima,nema vise nicega...ali...opet svaki kojeg vidim,u kojeg se pocnem zaljubljivati,koji mi se pocne svidjati,zbog kojeg se pojave leptirici...svaki,svakog usporedjujem s njim...i svaki je bolji od njega,ali nijedan nije on...

Njega necu,ne zelim...druge nemogu...neda mi on,nedaju mi sjecanja na njega...do kada tako???

Stara ljubav jos je volim,jos je volim kao pre...Stara ljubav,kako boli...kad me vise ne voli!!!Kako boli kada nestaje,prolazi!!!

evo procitala sam sve ove komentare...ima ih zlobnih ali hvala Bogu ima i  vas da se moze reci da ste kompletne osobe...svaka cast...Komentari mi se stvarno svidjaju i ako moze ikako da mi se jave GOST 103 i GOST 1091...MOLIM VAS JAVITE SE,ZELIM VAS UPOZNATI....

Reci kako je kad gubiš se,
kad krivo radiš, lutaš i nestaješ,
kad sve riječi postanu suvišne,
tvoj mutan pogled, nijeme usne,
gdje je nestalo srce?

Punila sam ti grudi, srce htjelo je iskočit
Ali ipak smo ljudi, teško je grešku uočit
I triput teže priznat, uvijek držo si se iznad
Makar bio u krivu, priznat nećeš za glavu živu
A jebo sve, jebo pare-trebe ko Edo
Sapleo si se i pao, nisi znao kud bi gledo
Sada gledaš u pod, istina prejako blješti
Kad me sretneš, šutimo, ko jebeni furešti
Neznamo se više, možda bolje, drugi je odnos...
Ostaj mi zdravo.
Točka.
Pozdrav, tvoj Ponos.

Pogledaj me u oči, znaš da mislimo isto
Vjerujem ti jer te volim al spao si fakat nisko
Zar i ti, sine Brute? Sranja me ljute
Još jučer držo si se mene ko dijete za majčine skute.
Nije svejedno, prodo si me, malo dobio,
A bez mene ćeš teško, neznaš kolko si izgubio
Ko će te trpit, ha? I gutat sranja? Da,
Drugi ti se nude, al su to sve obećanja, a?
Drugi bi umrli, ubili za mene
Ti si me zgazio, našao zamjene
Više me nemaš, al i slomljena kost će srast...
Ostaj mi zdravo. Točka. Pozdrav, tvoja Čast.

Kad su stvari stisle sa svih strana zajedno smo stajali,
Ja držo sam se uz tebe, nismo se odvajali,
kad su doma bile frke uz mene si ih prebrodio
i cura kad je srala, i onaj kad te pogodio,
i masu takvih sličnih situacija, sve ispalo je
dobro - bez ne'akvih povečih komplikacija,
al sad se sve promijenilo, jebote ti si lud,
ono totalno si danas promijenio svoju ćud,
ne razumijem šta ti je, al nije me ni briga,
to je tvoja odluka, i šta ću ja, jebiga
sad putevi razilaze nam se, smatram to porazom
ostaj mi zdravo.
Točka.
Pozdrav tvoj Razum...

Crvena sam kao armija, natečenih arterija
Od primljenog udaranja, od prejakog šamaranja.
Nema okretanja druge strane, lako planem
Nemam živaca za bolje dane, ne čekam da mi svane.
Šta je bilo bilo je, sad drago za milo je
I dok išlo je išlo je, nema dalje jer stislo je.
Čuvaj guzicu, to imaš, vidim to jer uvijek sereš.
Smiješ se? Jebe ti se, al gorki okus ne ispereš.
Dok gledaš u ogledalo, dal sviđa ti se odraz?
Brijem da ne
Ostaj zdravo.
Točka.
Pozdrav, tvoj Obraz.

Tu sam da te zaštitim, život da ti olakšam,
tu sam da ti pružim nadu, uz tvoj bok da koračam,
ja sam oko da vidiš ljude, mudrost da ih shvatiš,
ljubav za sve, i mir da ih prihvatiš,
a tvoj je put drukčiji, korak tvoj teško pratim,
ko da namjerno hočeš me se riješit
da ostavim te samog - teško to prihvaćam, griješim, znam,
ali i onako me ne želiš, eto ti pa hodaj sam,
bez mene si praznina, živi danas kako znaš
jer me nema za sutra, nema u tebi
i ne moraš nikad više me ni imat,
shvaćam kad me netko tjera
ostaj mi zdravo.
Točka.
Pozdrav, tvoja Vjera...

Nismo se dugo čuli, brinem se jel sve u redu
Pa te sama opravdavam, nemaš mjesta u rasporedu.
Znam, puno radiš, znaš da na tebe sam ponosna,
Čujem dobro ti ide, pitam za te kod svih frendova.
Da ne ispadnem očajna, kad me pitaju ja se smijem,
Kažem: Čut ćemo se, tak je reko, barem brijem...
Znam da sam prljava, al isti smo, to znaš,
Crna ko pod noktom, nemoj se sramit, ti si naš.
Ja sam u tebi bila zadnji dokaz onog humanog
Al je teško biti čovjek kad zabriješ da si Bog.
Siđi dole, i meni moralo je prisjest...
Ostaj mi zdravo, stari.
Točka.
Pozdrav, tvoja Savjest.

Kako bi bilo da za nekih dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila
Kak bi mi život izgledo da sve se svodi na
uzdisanje za snovima što sam popušila.

Dok su mi svi govorili ne budi blesava
Ziher je ziher kolotečina je sigurna
Nađi si poso, ko još živi sam od pjesama
Ipak sam zagrizla bez žaljenja

I ko zna da li bi imalo sebe voljela
da sam bar jednom po tuđoj želji zaplesala
I moje odluke, nisu uvijek razumne
al su najbolje – za mene ispravne.


Daj mi da sama probam
Ja znam što je najbolje
Daj mi da sama hodam
sama ću uspijet sve.

Daj mi da sama probam
Lako ću naučit se
Daj mi da sama hodam
spremna sam na najgore.

Tvrdoglava sam pa ne pristajem na uvjete
Kad jednom pogneš glavu, drugi put te ucjene.
Ne trebam poduku, ni tuđe zlatne savjete,
ako su zlatni, što ih na sebe ne primjene.

Jučer mi pružaju ruku, ko fol, da pomognu
Danas mi ta ista pomoć dođe na naplatu
Jučer mi nude da za mene vezu potegnu
Danas podvaljuju, da zbog njih sam tu.

Sorry al nebi htjela da za dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila.
Pa slušam srce makar zvučalo otrcano
Jednostavno – za mene ispravno.

pusti me da pogriješim sam, čak da grešku ponavljam,
bitno da pokušam, sve isprobam jer nije me sram,
i kad griješim neka griješim, pa što se to tebe tiče,
mogu sam, samo znam da ne trebam tvoje priče,
neću bit ko ti, poslije si mislit što bi bilo,
mi smo drukčiji, meni se drukčije dogodilo,
posložilo da je kako je - bolje il lošije
pusti me, oću sam probat sve,
ne ne ne trebam savjete, ne trebam te da me vodiš,
ne ne ne trebam borca da za mene bitke vodiš,
imaš svoj život, sam po svome živi ga,
mene pusti da pokušam sam,
ak ne uspijem - a jebi ga!

+ I bacim tvoju sliku,zgazim uspomene,spomenem tvoje ime uz kletvu.
Bez imalo ljubavi u oci te gledam.
Ne volim te,nije me briga vise.
Gledam u krvavo nebo,ne zelim ni jednu zelju.
Nijedna mi se nikad ne ispuni...
Znam,da takvi pacovi kao ti,jednostavno ne zasluzuju da zive
Ajde sada idemo samo da se provodimo
nema tuge vise,nema suza...presusio je svaki izvor moje patnje..
Sad samo osmijeh...nema vise ljubavi....doci ce ona sama...
Nekada...kada vrijeme dodje za to...sad...doslo je vrijeme za ZABAVU+

Pogledom me miluje
k'o da me dodiruje
i svaki put
kao da je prvi
Ja stalno mislim prestat ce
iz cista mira nestat ce
al' pozuda ne prestaje
ti si mi u krvi

kuda god da krenem
prati me jedna sjena
samo meni znana i samo meni obecena
sjena mog unistenja....
a ja je tako hrabro nosim sa sobom...

Tolike greske zbog njega napravljene...
           Opet bih ih ponovila
Tolike suze zbog njega prolivene...
           Opet bih ih isplakala
Toliko truda u sve ulozeno....
            Opet bih isto ucinila
Toliko strah da te ne izgubim....
           Opet bih ga reprizirala
Toliki snovi zbog njega razbijeni....
           Opet bih mu ih dala

Ne gori vise svijetlo tamo
gdje sam te davno cekao
od svega tinja tuga samo
sve sam ti rekao